Svi spavamo. Da li trećinu života ili nešto manje ili više, spavamo apsolutno svi.
Psihologija potrebu za snom svrstava među primarne ljudske potrebe, a po svom unutarnjem mehanizmu snažnija je i od potrebe za hranom.
Naprosto smo prisiljeni spavati.
Umor mišića zbog kojeg mozak signalizira da je vrijeme za spavanje?
Potreba mozga i cijelog neuro-sustava da preradi i spremi sve utiske, za vrijeme čega osjetila moraju mirovati?
Obnavljanje na nivou biokemije?
Naši geni podešeni na 24satni ritam izmjene dana i noći?
Naša iskonska, pretpovijesna slabost, ranjivost, neprilagođenost životu noću, u mraku?
Potreba ljudske duše (u smislu više svijesti) da ''odozgo'' pogleda proživljeno kako bi svojom nevidljivom rukom upravljala našim budnim životom?
Nema još pravog ni jedinog odgovora na pitanje zašto spavamo…
Suvremeni život neka je pitanja pak okrenuo naglavce: živimo, radimo, putujemo, zabavljamo se 24 sata na dan. Veliki gradovi zaista ne spavaju! Možda spavajući stvarno protraćimo trećinu života. Zašto bi spavali kad sve oko nas radi i na raspolaganju nam je i danju i noću? Mnogi stanovnici svijeta ne osjećaju više granicu dana i noći. Kad bi mogli, spavanje bi ukinuli!
No, ipak, ne mogu!
Nedostatak zdravog sna ima posljedice u budnom životu, od nervoze i rastresenosti, preko slabljenja imuniteta do potpune nemogućnosti funkcioniranja – pomislite samo na prometne nesreće koje izazovu vozači zaspali za volanom!
Izvor: Spavanje.net
No comments:
Post a Comment